U većini tekstova koji obrađuju temu raja sve se odvija po ustaljenom redu i ritmu. Fra Vendelin u svoje stihove ubacuje oksimoron „pometnje“ i asimetričnošću rima razbija stereotipe o raju i nudi jednu posve novu i iskrenu sliku, gledanu očima djeteta i pravednika. Prateći fra Vendelinove stihove Josip Stvara rajske ambijente koji savršeno ilustriraju poeziju, slijedeći istančano njezin ritam, raspoloženje i dramatičnost. Poentilističkim točkama kreira irealne, lebdeće ambijente raja koji su po svom karakteru, bez obzira na sfumatične, rasplinute konture, u potpunosti stabilni. Marionetske niti drže oblake, simpatično aludirajući na prisutnost Stvoritelja koji čuva sve konce u svojim rukama, upravlja svime, ulijevajući potrebnu dozu sigurnosti. Uočljiva je filmičnost, sceničnost ilustracija, te se one bez problema mogu prilagoditi mediju lutkarskog kazališta i animiranog filma.